Opuštena, vesela, srećna porodica na okupu slika je koja prati novogodišnje, božićne i uskršnje praznike, dane kojima se djeca posebno raduju. Tradicija obilježavanja praznika prilika je da naučimo najmlađe kako da usvoje naša pozitivna iskustva, ali i kako da obogate svoj unutrašnji svijet, dodatno razviju identitet i emocionalnost, i punim srcem uživaju u ovim posebnim danima. O simbolici obilježavanja praznika i njihovom približavanju djeci za „Dan“ govori psiholog Zorana Vuković.
-Djeca uvijek najbolje reaguju na ono što se događa u njihovom najbližem okruženju, odnosno na ponašanje članova porodice, drugara i vaspitačice iz vrtića – kaže psiholog Vuković. – Kada mališani vide da se roditelji raduju nekom posebnom danu i da su posvećeni pripremama poželjeće da se raduju sa njima i da im pomognu, ali će imati sijaset pitanja zbog čega je taj dan drugačiji od drugih, zašto je roditeljima važan... U tim trenucima roditelji bi trebalo da objasne djeci simboliku predstojećeg slavlja, da im prepričaju kako su se oni dok su bili djeca radovali prazniku i čemu su ih njihovi roditelji naučili.
U kom uzrastu će dijete razumjeti simboliku obilježavanja određenog praznika?
– Već od najranijeg djetinjstva dijete prati šta njegovi roditelji rade i kako se ponašaju. Sredinom druge godine života dijete već može da sluša i uči tematske pjesmice, da razgleda slikovnice i da gleda crtane filmove sa prazničnom tematikom... U najvećem broju slučajeva roditelji sami počinju da pričaju o prazniku, najavljujući pripremu poklona, jer je to u našoj tradiciji. Tako dijete od malih nogu vezuje praznik za ostanak u kući, druženje sa porodicom, posebnu svečanu atmosferu i darivanje, počev od rođendana, preko proslave Nove godine, do vjerskih praznika. Kada dijete krene u vrtić, tamo će dobiti nove informacije o prazniku od vaspitačice; pred novogodišnje praznike čuće priče od Deda Mrazu i pisaće mu pismo, pred Osmi mart će dobiti zadatak da nauči pjesmicu ili nacrta nešto za mamu i baku, pred vaskršnje praznike crtaće zeku i šarena jaja i slušati pjesmice i priče na temu ovog praznika... Djeca koja ne idu u vrtić uglavnom rastu uz bake i deke kojima je proslava porodičnih praznika na vrhu pijedestala, pa će mališani koji djetinjstvo provode u kući vrlo brzo steći prva saznanja o praznovanju i naučiti običaje kroz pripovijedanje.
Koliko su običaji koji prate praznike razumljivi djeci?
– Običaji su dio porodične tradicije i podrazumijevaju ponavljanje određenih rituala, a svako ponavljanje kod djeteta pruža osjećaj sigurnosti. Iako s jedne strane djeca vole iznenađenja, s druge strane, tokom odrastanja jako im je važno da se osjećaju sigurno i da mogu da predvide neke situacije. Običaji pružaju upravo to – kada jednom nešto nauči, dijete tačno zna šta bi trebalo da uradi sljedeći put, sigurno je da neće pogriješiti i zna da će za tu radnju biti i pohvaljeno i nagrađeno. Ono što je iznad svega važno jeste da dijete usvoji duh porodičnog zajedništva, što je, uostalom, simbolika svakog praznika. Na koji način će dijete prihvatiti priče koje prate običaje u vezi sa praznicima zavisi isključivo od vještine roditelja da im te priče dočaraju, sa manje ili više zanimljivih detalja. Prilikom upoznavanja sa običajima djetetu bi trebalo objasniti zašto se za Novu godinu kiti jelka, ko je Deda Mraz koji djeci donosi poklone, zašto se za Vaskrs farbaju jaja, zašto ih donosi zeka... Važno je, takođe, uključiti djecu u sve rituale koji podrazumijevaju obilježavanje praznika, od kićenja jelke, preko pravljenja ukrasa i čestitki, do spremanja praznične trpeze, odabira i pakovanja poklona. Mališani će tako steći samopouzdanje, osjetiće da su ravnopravni dio porodice, da su kreatori a ne samo posmatrači i da im je učestvovanjem u pripremi praznika dopušteno da „uđu u svijet odraslih“.
Posljednjih godina čini se da je darivanje preuzelo primat prilikom proslave praznika. Kako naučiti dijete da ne daje prednost materijalnim stvarima?
– Praznici su možda i najbolji period kada bi dijete mogli da naučimo da je ono najdragocjenije što svi imamo zapravo vrijeme. Dijete zna da će od roditelja povodom praznika dobiti neki poklon; možda to neće uvijek biti ono što dijete u tom trenutku želi, jer materijalne mogućnosti nisu uvijek iste, ali sitnica u najvećem broju slučajeva neće izostati. Da bismo djetetu pojasnili pojam darivanja, trebalo bi da ga naučimo kako da pokloni svoje vrijeme umjesto bilo kakve materijalne stvari. Na primjer, mogli bismo mu tražiti da nam pomogne u postavljanju prazničnog stola, da umjesto bake ode u obližnju prodavnicu, da tati pomogne u rasklanjanju alata, da deku nauči da igra igricu na kompjuteru ili da mu pomogne u sređivanju podruma... Primjera je bezbroj, a svaki od njih ima jedan cilj – da nauči dijete da poklon ne mora da ima materijalnu vrijednost.
Snežana Moldovan